Rebić je svoj nogometni put započeo u rodnom kraju – u Vinjanima i Imotskom je proveo same početke, a već sa šesnaest godina otišao od kuće u Split u kojemu je prvi puta zaigrao za seniorsku momčad. Nakon početaka u Splitu 2013. godine Rebić je otišao u Fiorentinu da bi iz nje otišao na posudbu u njemački RB Leipzig.
Nije petogodišnji ugovor ipak urodio prevelikim plodom pa je prije dvije godine potpisao ugovor o posudbi s Hellas Veronom te izabrao dres s brojem 27.
Iako je imao ambicije prema izabranoj nogometnoj vrsti te branjenju boja svoje domovine uspio je progurati se u prvi sastav tek na ovom Mundijalu iako je jednom izjavio: “Moje ambicije su jasne. Bio sam na mundijalu u Brazilu, želim doživjeti i Euro 2016., ali s jedne strane shvaćam da je konkurencija u reprezentaciji velika, a s druge logično je da me izbornik ne može pozvati ukoliko ne igram standardno”.
Bio je Rebić u eri Nike Kovača koji ga je 2016. doveo u Frankfurt u Eintracht u kojem je zabio dva pogotka u 20 utakmica, a poslije toga izbornik Ante Čačić nije imao sluha za pozivanje Ante Rebića u svoj sastav.
Mnogima je Rebić upravo najveće iznenađenje u redovima Hrvata svojim „bacanjem na glavu“ za svaku loptu i toliko srčanosti, a izrazito su njegovim nastupom ponosni u rodnom Imotskom.
Više su to puta isticali kroz velike plakate na kojima su davali podršku svom sumještaninu.
Mnoge su se cure i dobro uhvatile životopisa i Instagram profila Ante Rebića nakon što je njegova majka izjavila: „Moj Ante nema djevojku. Voljela bih da se skrasi!“
Nakon nekoliko riječi iz „pera“ Rebićeva života još na kraju važno je reći kako je upravo Rebić načeo mrežu Argentine u drugom susretu skupine D kada je nakon greške vratara Caballera poentirao volejem prvim pogotkom u pobjedi 3-0 Vatrenih.
Nadamo se kako će nastaviti sa svojim predstavama i u budućim nastupima za svete boje reprezentacije te da će biti čovjek odluke protiv Engleske.
Zato, hajde Ante s Rebića strane, odvedi Hrvatsku u željeno finale!