Omladinska škola RNK Splita iz godine u godinu napreduje,
raste, ostvaruje sve bolje rezultate te što je najvažnije proizvodi kvalitetne
nogometaše. Dugogodišnje ulaganje Crvenih u infrastrukturu i struku polako se
počinje isplaćivati, sve je više mladih igrača kojima stručnjaci predviđaju
lijepu budućnost. Među njima su sigurno dvojica mladića koji su proteklog
tjedna sudjelovali u plasmanu juniorske reprezentacije Hrvatske u drugi krug
kvalifikacija za EURO 2016. To su Božo Mikulić i Luka Grubišić, obojica rođeni
1997. godine, po mnogočemu najveći talenti iz Parka mladeži.
Među zaslužnima su
što je juniorska momčad Splita prošle sezone osvojila naslov prvaka Hrvatske, a
to nije promaklo izborniku U19 selekcije Ferdi Milinu koji ih je zajedno s
Kristijanom Jakićem i Franom Maglicom pozivao na svaku reprezentativnu akciju
proteklog ljeta. Osvojili su turnire u Katru i Japanu, remizirali s Englezima
te se u kvalifikacijama uspješno obračunali s Crnom Gorom, Kazahstanom i
Mađarskom.
– Cilj je bio proći dalje, sve se ovog ljeta
baziralo na ostvarenju rezultata jer želimo ići na EURO. Nismo izgubili
utakmicu cijelo ljeto, zaslužili smo proći kvalifikacije. Zadovoljan sam svojom
igrom, odigrao sam sve utakmice na poziciji stopera. držim da nije bilo
problema. Čast je nastupati za reprezentaciju, mislim da nam je osvajanje
naslova državnih prvaka puno značilo, izbornik je to gledao i pozvao nas – kaže
snažni, 195 cm visoki Mikulić, kapetan Splitovih šampionskih juniora.
S navršenih 18 godina Mikulić (rođen u siječnju 1997.) plijeni pojavom dok je gotovo godinu dana
mlađi Grubišić njegova sušta suprotnost u fizičkom smislu. Sitni veznjak koji
će u studenom postati punoljetan nastupio je u sve tri kvalifikacijske
utakmice.
– Jednu sam igrao od prve minute, dvije ušao s klupe
i zadovoljan sam onim što sam pokazao. Naravno, uvijek može biti bolje, s tim da je konkurencija u veznom redu
reprezentacije vrlo jaka, dobri su igrači iz Dinama, Osijeka. Najvažnije je da
smo prošli dalje, lijepo je što još nismo izgubili utakmicu – smatra Luka.
U tekućoj sezoni obojica igraju za juniore Splita, ali već
duže vrijeme treniraju s prvom momčadi Crvenih. Grubišić je lani debitirao za
seniore, potom je zbog ozljede leđa pauzirao četiri mjeseca.
– Nema žurbe, igramo za juniore dok nam teće juniorski
staž, a uvijek će biti otvorena vrata prve momčadi. Nikada nije prekasno, nadam
se da su treneri zadovoljni s nama, a na nama je da radimo i slušamo njihove
upute – dodao je Grubišić.
Mikuliću se također ne žuri, voli da sve ide svojim tijekom.
– Nije mi nikakva žurba, doći će sve na svoje kada
za to dođe vrijeme. Ljudi su tu u klubu
koji odlučuju tko će igrati, kada će igrati i hoće li igrati. Uopće se ne
zamaram s time što moji vršnjaci igraju po drugim klubovima, Dinamu, Hajduku,
svatko ima svoj put, ja tako gledam na stvari – skromno će Mikulić.
A kako su uopće došli do Splita, kada su počeli trenirati,
pitamo obojicu.
– S osam godina sam počeo u Omladincu iz Vranjica,
a s 11 sam došao na Park mladeži, taman kada je Split ušao u Treću ligu. Došao
sam malo trenirati, bez obaveza,
odgovarala mi je atmosfera i bilo mi je zabavno od prvog dana. Zvao me kasnije Hajduk, ali ostao sam u
Splita jer je tu bila moja ekipa i iskreno nisam imao nekakve velike ambicije.
Puno mi je pomogao trener Siniša Šegović, cijenio me i to mi i danas dosta
znači. Jednostavno, Split je moj klub, tu mi je lijepo, baš guštam na svakom
treningu i utakmici – ispričao nam je Božo.
– Počeo sam sa sedam godina u Dalmatincu pa sam
prešao u Hajduk da bi kao pionir došao u Splita. Uglavnom sam igrao u veznom
redu, nešto malo na krilu, ali najdraže mi je igrati iza napadača. Najviše
volim imati loptu u nogama, a volio bih popraviti fazu završnice, da popravim
udarac i više pokušavam zaprijetiti vratarima. Volim razigravati, asistirati,
još od kada sam igrao po kvartu navikao sam na to da rijetko koristim udarac – kaže
Luka.
Počeli na Brdima,
došli do reprezentacije
Priča o igranju u kvartu posebno je zanimljiva, Mikulić i
Grubišić su djeca s Brda, istočnog splitskog kotara. Počeli su nogomet igrati
kao i mnogi, na igralištu pored osnovne škole Brda, još kao djeca igrali su
zajedno.
– Igrali smo puno dječjih turnira za Pletionicu
Ivković , a osvojili smo i državno natjecanje Sportskih igara mladih. Uvijek
zajedno, poznajemo se cijeli život – pojasnio je Luka na što se nadovezao Božo.
– Po meni je normalno da smo započeli igrati na ulici odnosno našem igralištu na Brdima. Mnogo
je djece gore došlo u doticaj sa sportom, najdraže mi je bilo tamo igrati. Imam
dojam da se na Brdima svi bave nekim sportom, prirodno je bilo da i mi tako
krenemo u nogomet
Dugo se poznaju, ne čudi da se dobro nadopunjuju na
travnjaku i izvan njega. Od Brda su došli do reprezentacije, ne može to biti
slučajno. Nogomet im je sve, ali nisu zaboravili ni školovanje, Božo je završio
srednju školu, Komercijalno-trgovačku,
Luka Je učenik Opće gimnazije Marko Marulić.
– Uskladim nekako školu i nogomet, stigne se sve.
Škola je dosta teška, ali uz trud se sve može postići. Znaju u školi da igram u
Splita, uglavnom imaju razumijevanja za obveze koje imam – kaže Luka.
Kao i većina mlađih nogometaša talentirani splitovci imaju
nekakve uzore, igrače koji im se sviđaju više od ostalih.
– Volio sam gledati Josipa Šimunića, njegov stil
igre mi se sviđa, volim stopere koji su mirni s loptom, dobri tehničari. Kao
naš Vedran Ćorluka recimo, a od stranih nemam neke uzore, više volim Hrvate –
kazao je Mikulić
– Od stranih igrača najdraži su mi igrači poput
Xavija ili Inieste, takav tip igrača, kao što je kod naših Modrić – nadovezao
se Grubišić
Oduševljenje Goranom
Sablićem
Ističu obojica kako
na Parku mladeži imaju dobre uvjete za razvoj, dugo su godina u Splita pa vide
koliko je klub napredovao.
– Prošli smo Treću ligu, Drugu ligu pa Prvu ligu,
klub iz godine u godinu napreduje, a to je bitno za nas mlađe igrače. Igrali
smo i Europu, uvijek smo među četiri ili
pet klubova u Hrvatskoj, a raste i omladinska škola. Najbitnije je od svega što
klub stvara svoje igrače. To je najbolja pozivnica onima koji žele trenirati
nogomet. Ne samo zbog nogometa već i svega ostalog što ide uz to. Recimo, sa
Splitom sam prošao cijelu Hrvatsku i Europu, s reprezentacijom obišao pola
svijeta. Tko god dođe moći će učiti nogomet od dobrih trenera, bivših igrača od
kojih se može puno naučiti – smatra Božo.
– Svima bih preporučio da dođu trenirati u Splita,
zbog uvjeta koje imamo, ali i zbog ljudskih odnosa koji su ovdje dobri, brzo se
stvori klapa, prijateljski su odnosi. Nema
imperativa i presinga da se nešto mora napraviti. Ugodnije je raditi, lakše se
razvijati – pojasnio je Luka
Promijenili su nekoliko trenera kroz omladinske kategorije,
od svih nešto naučili, ali Gorana Sablića smatraju najboljim s kojim su radili.
Zanimljivo, s mladim Splitovim draguljima razgovarali smo nekoliko sati prije
nego li će Sablić postati trenerom prve momčadi Crvenih
– Trener Sablić je na prvom mjestu, dok kod njega
nisam došao bio sam talent, sada od mene stvara igrača. – kazao je Mikulić dok je Grubišić dodao.
– Kod Sablića se dobro radi, omogućuje nam razvoj,
nama je najbolji. Također i trener Šegović, ne smijemo ga zaboraviti.
Ne kriju da su oduševljeni metodama rada trenera s kojim su
osvojili juniorski naslov, vjeruju da će Sablić biti uspješan s prvom momčadi.
Unatoč što dugo poznaju Sablića svjesni da će i dalje trebati mukotrpno raditi
da bi izborili ulazak u prvu momčad.
– Najbitnije je da u ovim godinama igramo, bilo za
juniore ili kasnije negdje na posudbi, ako ne budemo u prvoj momčadi. To će
opet odlučiti klub, nećemo se nametati – gotovo uglas kažu Splitovi dragulji.
Slično razmišljanje ponudili su na pitanje o ambicijama, o
tome gdje se vide u budućnosti.
– Jasno da postoji ambicija, volio bih da se
isplati sav trud do sada, da živim od nogometa. Ali, nisam previše razmišljao o
budućnosti, za početak bi volio postati stožerni igrač Splita. Samo da me
zdravlje služi, onda se ne bojim ničega – zaključio je Mikulić.
– Seniorski nogomet znatno je teži od juniorskog,
a cilj mi je doći igrati za prvu momčad pa kasnije što bude. Imamo potpunu
potporu kluba, na nama je da radimo pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti –
poručio je za kraj Grubišić.
Skromni i fino odgojeni mladići s Brda jasno pokazuju da im
se u nogometnom razvoju nigdje ne žuri, idu korak po korak, bez preskakanja
stepenica. S obzirom kako napreduju, za njih će se još čuti, u to ne treba
nimalo sumnjati.