Nedavno sam upoznao izvjesnog Edwarda
McAlistera iz Aberdeena u Škotskoj. McAlister se predstavio kao amaterski
arheolog, povjesničar i osoba koja prikuplja građu za knjigu o templarima koju
namjerava napisati. Putuje Europom i obilazi lokacije koje bi mogle
predstavljati zanimljivu građu tematici koju želi obraditi. Iz razgovora s njim
saznao sam kako je dobio preporuku da posjeti i Rašćane, gdje bi mogao pronaći
neku zanimljivost za svoju knjigu. McAlister putuje sam i istaknuo je kako
izbjegava svako društvo pri obilasku lokacija, jer želi biti potpuno osamljen i
koncentriran na potragu za detaljima, koji nisu odmah toliko uočljivi. Stoga ne
znam je li u Rašćanima pronašao zanimljiv materijal za svoju knjigu, iako je
više puta oduševljeno spomenuo “mogućnost postojanja templarskog groblja na
ovom prostoru”. Groblje templara u Rašćanima? Ako ništa drugo, barem zvuči
zanimljivo.
Naziv Rašćane vjerojatno je izveden od
riječi hrast, kojim su u davna vremena obilovala čitava podbiokovska područja
(hrast-rast; Hrašćane- Rašćane). Tako najstariji pronađeni pisani trag, u kojem
se spominje selo Hrašćane, potječe iz 1434. godine u dokumentu “Kreševska
povelja”. Do 1952. godine Rašćane su bile jedinstveno naselje u sastavu
teritorijalnog ustrojstva Imotske krajine. Te godine, administrativnom podjelom
područje zapadnog dijela rašćanske visoravni ostaje u upravnoj nadležnosti
Imotskog. Danas je to područje Rašćana Gornjih i radi se o naselju koje pripada
općini Zagvozd. Područje istočnog dijela rašćanske visoravni s pripadajućom
okolicom, te 1952. godine, prelazi u administrativnu nadležnost Vrgorca. Tom
području pripalo je ili ostalo, staro ime Rašćana.
Uputio sam gospodina McAlistera kako
najlakše stići do Rašćana te posebno do onoga što je toliko plijenilo njegovu
pozornost, a to je crkva svetog Mihovila. Naime, u okružju, ali i u neposrednoj
blizini crkve nalaze se ostaci mnogobrojnih spomenika prošlosti. Prapovijesne
gomile, stećci, još uvijek neistražene lokacije, ali i mnogobrojni grobovi u
okružju koji privlače pažnju. Sve to izaziva pozornost povjesničara, arheologa,
različitih istraživača i onih koji sakupljaju građu za svoja literarna djela.
Upravo su na nekima od takvih grobova primjetne oznake koje se obično povezuju
s templarskom ikonografijom.
Vitezovi Templari, odnosno Red siromašnih
vitezova Krista i Salomonova hrama, osnovan je 1118. godine. Radilo se o
organiziranom vojnom redu, koji je osnovan s namjerom kako bi pomogao novom
Jeruzalemskom kraljevstvu od napada vojnika iz okolnih plemenskih područja. Jedna
od ostalih važnijih zadaća templara bila je pružiti sigurnost velikom broju
hodočasnika koji su kretali na dug put u pravcu Jeruzalema. Jedan od takvih
važnih kopnenih putova vodio je iz Rima u Jeruzalem trasom koja se prostirala
podnožjem Biokova, gdje se nalazi i područje Rašćana s pripadajućom okolicom. U
povijesnom kontekstu, poznata je činjenica kako je svojedobno kralj Stjepan
III. odobrio templarima posjed, koji im je darovao župan Župe Gorske. Župa
Gorske je bila stara teritorijalna jedinica koja je obuhvaćala prostore
današnje Župe, Kozica i Rašćana s okolicom. Otud su i mogući grobovi templara u
Rašćanima. Na pojedinim starim nadgrobnim pločama u okružju crkve sv. Mihovila,
lako se mogu uočiti mnogobrojni karakteristični simboli templarskog reda i
templarske ikonografije. Tako se mogu uočiti gral, templarski križ i mačevi.
Templarska tematika itekako je uvijek
zanimljiva u svjetskim okvirima proučavanja. U lokalnim okvirima, područje
Rašćana predstavlja bogat izvor za sve one koji se bave različitim
istraživanjima. Jesu li među njima i templari, kao odlična priča koja može
privući određeni broj turista i turističkih dolazaka? Odgovor na to pitanje
može pružiti samo lokalna Turistička zajednica. Ukoliko prepozna takve
mogućnosti. Ili potpuno suprotno od toga, možda je neke stvari ipak poželjnije
skrivati od očiju javnosti i masovnih turističkih dolazaka. No, samo je jedno
sigurno, kao što kaže često korišten slogan iz nekad popularne televizijske
serije “Dosjei X”: “Istina je oko nas”. I tome ne treba posebna mašta. Dovoljno
je samo otvoriti oči.
U nastavku slijedi tekst iz knjige Rašćane i Rašćane Gornje u
povijesnim mijenama, (str.170. i 171.). autora Milana Ratimira Kovačevića
U 12. stoljeću
pojavljuju se i najvažniji spomenici iz srednjeg vijeka u Rašćanima: veliki
kameni blokovi bez ukrasa ili s njima, tj. nadgrobni spomenici koji su
pokrivali posljednja počivališta ondašnjih Rašćanaca. Riječ je o stećcima.
Stećci su različitih oblika, ali najčešći
su oni u obliku sanduka, ploča ili oni građeni kao sljemenaci. Najviše ih je
očuvano u Bosni i Hercegovini. U Republici Hrvatskoj izbrojeno je preko četri
tisuća stećaka. Srednjovjekovni steci potječu iz razdoblja prije turskih
osvajanja. Ako su ukrašeni većinom su to srednjovjekovni simboli kao što su :
mjesec, zvijezde, sablja, strijela, križ, prsten, itd. Mjesec i zvijezde nisu
samo turske oznake. Dr. Karlo Jurišić objašnjava: “Naš stećak nije nipošto iz turskog
doba. Najjači su za to dokazi (upravo ) polumjesec i zvijezde koji u tom obliku
nisu turski simboli, nego naši hrvatski, koji su se kod nas redovito klesali na
stećcima davno prije Turaka” (K.Jurišić,
Nepoznati stećak u Župi Biokovskoj i legenda o svetom Jurju u Zborniku”Kačić” VIII, str.231), te malo
dalje navodi mišljenje mons. Ante Škobalja prema kojem je riječ o simbolima
prastaroga , magijskoga astralnog kulta koji je bio sastavnim dijelom stare
hrvatske poganske religije.
U Rašćanima kod crkve sv. Mihovila i crkve
sv. Stjepana kao i na predjelu rašćanskog polja zavanom Grebine postoji ukupno
18 stećaka. Kod sv. Mihovila jedan je stećak ugrađen u zid apside crkve, pri
dnu s istočne strane. Još četiri stećka, neki manje a neki više oštećeni, nalaze
se u šamatorju oko crkve. Najljepši stećak je s južne strane crkve. Razbijen je
u dva dijela, ali dobro sačuvan , dimenzije 156 x 90 cm. Na njemu se vide
sablja i strijela.
I u zidove starog dijela crkve sv. Stjepana
uzidano je šest stećaka. Izvanjska ( vanjska) stranica najvećeg stećka dužine
je 220 cm i širine 140 cm. Na starom groblju oko crkve nalaze se još četri
stećka bez ikakvih ukrasa.
Na predjelu rašćanskog polja zvanog Grebine
nalaze se četri velika stećka s relativno dobro očuvanom ornamentikom. Još
jedan, prema mišljenju okolnih vlasnika vinograda, ugrađen je u pristavu ( potporni zid) obližnjeg Ožića
vinograda.
Najveći od svih
stećaka na predjelu Grebine dug je 200 cm, širok 100 cm i visok 160 cm.
Na pojedinim se stećcima mogu vidjeti i
kukasti križ ( stvastika) te polumjesec koji potječu s istoka. Može se
prepostaviti da potječu od ranokršćanske vjerske skupine bogumila ( patarena) ili da su nastali tijekom 12. stoljeća kada su
ove prostore kontrolirali templari.
Navodno su templari naselili područje Dalmacije
oko 1165. godine , u vrijeme kralja Stjepana III.
Templari ili Red siromašnih vitezova Krista
i Salamonova hrama osnovan je 1118. godine nakon Prvog križarskog rata kako bi
se novonastalom Jeruzalemskom kraljevstvu pomoglo u obrani od muslimana te
pružila sigurnost hodočasnicima koji su krenuli prema Jeruzalemu nakon njegova
osvajanja. U knjizi Templari i ivanovci u
Hrvatskoj Lelja Dobronić spominje da je kralj Stjepana III. (
ugarsko-hrvatski kralj u razdoblju od 1163. do 1172. godine ) odobrio templarima posjed Haco koji im je
darovao Gutimir (Gutitemeru, Godimir ), župan župe Gorske. Vijest o tome glasi:
“Neki posjed imenom Haco, što im je dao župan Gutimir, koji je u ono vrijeme
bio župan Gore, dozvolom kralja Stjepana, koji je u ono vrijeme kraljevao u
Ugarskoj (…), a Gorska županija (Haco) u tadašnjim geografskim pojmovima
smatrana je Dalmacijom”(str.29). Uvriježeno je mišljenje da je srednjovjekovna župa Gorska bila na području
Vrgorske krajine; Župa, Rašćane, Kozica i dalje prema Vrgorcu. Vrgorac je bio
sudsko, vojno i upravno središte župe Gorske.
Nazočnost templara na ovim prostorima
potvrđuje i činjenica da im je jedan od osnovnih zadataka bio osiguravanje
hodočasnika na putu za Jeruzalem. Kopneni
put kroz Dalmaciju prolazio je i kroz župsko-rašćansku dubodolinu.
Na nadgrobnim
pločama u šamatorju crkve sv. Mihovila mogu se uočiti simboli karakteristični
za templarsku ikonografiju kao što su gral, mač i templarski križ ( croce templare ).
P.S. Predio rašćanskog
polja zvani Grebine Rješenjem
Ministarstva kulture Republike Hrvatske, od 4. travnja 2016. godine proglašen
je kulturnim dobrom Republike Hrvatske.