Bahatost vozača autobusa nekad zaista nema granica! Naravno, ne kažemo da su svi takvi! Ali, evo jednog slučaja od jučer. Požalila nam se čitateljica u visokom stupnju trudnoće… Pročitajte njezinu priču, pa procijenite je li u redu ovakvo ponašanje jednog vozača.
– Zadnji dani pred porod, bolovi u svakom dijelu tijela i neprospavane noći, razumije svaka žena koja je prošla zadnje dane pred porod. Ne, nije da se žalim i ova priča zapravo ne govori o trudnoći, nego nečem drugom. Danas idem po nalaze, jedva se krećem, zatim sjedam na autobusnu stanicu nasuprot Pitarella, Split 3…čekam autobus. Kreće sa Trogirske stanice u 11 i 45, broj 25 za Stobreč. Pogledam na sat, taman je krenio, možda nekih 10-tak minuta dok stigne. Pogledam u novčanik, novčanice od 100 kuna. Znači, nemam sitno 13 za kartu, a trafika koja je nekad bila kraj stanice više nije tu. Previše sam troma i spora da sad idem nasuprot u trgovinu promijeniti novac, a čak i sebi da kupim bočicu vode i tako čekam autobus računajući, kući ću uzet vode.- počela je svoju priču naša čitateljica (podaci poznati redakciji).
Dakle, ušla je u autobus i krenula platiti kartu.
– Uđem i pružam tih 100 kuna da platim kartu kad vozač ne naplaćuje iz razloga što kaže da nema sitno i kao iz topa mi kaže -imate opciju izaći sada ili kada dođe kontrola. Šokirana njegovim postupkom kažem da nisam ja kriva što on nema sitno danas i smišljam što dalje. Linija koja vozi za Stobreć nije česta da mogu izaći i čekati još 15-30 minuta, a da idem na drugi autobus i sa Šina pješke mi je malo naporno s obzirom da se mogu svaki čas porodit. Nisam šiparica koja je željna šetnje ili švercanja nego žena sa ogromnim trbuhom koja je htjela platit kartu i sjest i doći kući autobusom.- ispričala nam je dalje.
A onda se dogodilo nešto što nam vraća vjeru u ljude i služi kao dokaz da još ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći drugima, makar je riječ o nekom nepoznatom.
– Taman da ću se okrenit i izać na rubu suza jer ne mogu vjerovat što se događa, žena koja je sjedila i sve vidjela pruža novac za kartu i plaća mi kartu. Prihvaćam jer mi znači to što neću još sat-sat i po na suncu čekat drugi autobus i pitam je za ime i broj i da joj vratim novac, ali žena odbija. Njoj neizmjerno hvala do neba, a vozaču ne znam sto poručiti. Ne smatram da sam razmažena niti čak zato što imam trbuh do zubi, što se kod nas kaže, da sam na račun toga tražila čudo. Kao svaki građanin sam htjela samo platiti kartu i ići kući. Nije poanta ni u novcu, da sam tražila besplatan prijevoz, samo svoja građanska prava. Nisam tražila prednost, ni da me se tetoši, samo da platim i sjednem na prvo slobodno mjesto i eto moje priče od danas. Još jednom, gospođi do neba hvala i nadam se da ćemo se sresti ponovo i nikad je neću zaboraviti, al isto tako ni vozača i njegove postupke.- zaključila je svoju priču naša sugovornica.