Od brojnih izdanaka Splitove omladinske škole koji su ove sezone priključeni radu seniorske momčadi u prvi plan najviše je iskočio 19-godišnji veznjak Marko Pervan koji je ove sezone skupio čak devet nastupa.
Još za vrijeme kadetskog i juniorskog staža bilo je jasno da će ovaj mladić, porijeklom iz Čitluka u Hercegovini, jednog dana biti materijal za prvu momčad.Pervan je u Grad pod Marjanom stigao prije pet godina, najprije u redove Adriatica, gdje ga je zatim zapazio trener Dalibor Filipović i pozvao u Park mladeži. Tu je igrao za kadete i juniore, potom je završio na posudbi u Imotskom, a po povratku najozbiljnije konkurira za mjesto u udarnoj postavi Splita.
Marko je veznjak fine tehnike, vrlo dobrog driblinga i odličnog udarca koji je njegovo najjače oružje. Upoznali su to i Splitovi suparnici za vrijeme juniorskog staža kada je ubojitim slobodnjacima i sjajnim udarcima iz daljine u jednoj sezoni uspio srušiti Hajduk, Dinamo i Rijeku. Svima je zabio po dva pogotka, a da se ne boji opaliti iz daljine, pokazao je i u utakmicama Prve HNL. Još uvijek nije zabio, ali ne sumnjamo kako će mu se vrlo brzo otvoriti.
S Markom smo porazgovarali u na mini pripremama u Međugorju, mjestu u kojem je sa sedam godina napravio prve nogometne korake. Nekako mu je bilo predodređeno da postane nogometaš, njegov otac je također igrao za susjedni Brotnjo, a sada radi kao nogometni trener u Međugorju.
– Možda ima u tome istine, moji brat i sestra su stariji, ne bave se ozbiljno sportom, morao je netko nastaviti obiteljsku tradiciju, pa je sve palo na mene, bio sam zadnja nada – u šali će mladi veznjak, pa nastavlja:
– Ne, nije tako, oduvijek me zanimao nogomet, od malih nogu ne odvajam se od lopte, počeo sam trenirati s ocem, a onda sam se sa sedam godina upisao u školu nogometa u Međugorju. Nešto kasnije otišao sam nakratko u Neretvu, a zatim sam preselio u Split gdje sam započeo trenirati u Adriaticu. Tamo sam bio do 14 godine dok nisam dobio poziv od trenera Filipovića koji je najzaslužniji za moj dolazak u RNK Split.
U grad Split si preselio isključivo zbog nogometa?
– Pa tu sam završio i školu, ali glavni razlog je bio nogomet. San bi je bio jednog dana doći do prve lige, Split mi je omogućio da ga ostvarim.
Po drugi put u mjesec dana momčad je na mini pripremama ovdje u Međugorju. Sigurno ti odgovara boravak u blizini obitelji…
– Osjećam se kao domaćin, doma je uvijek najljepše, drago mi je doći u Međugorje, najviše zbog kontakta s obitelji. Osim toga, mirno je, ugodno za trenirati, tako da uživam tu.
Vidim da te otac stalno posjećuje, koliko je on zaslužan za tvoj nogometni razvoj?
– On mi je najveća podrška, ali i najveći kritičar, možda je najzaslužniji što imam dobru tehniku i udarac. Mnogo je radio sa mnom na tome, nisam izrazito brz, ali znam kako to nadomjestiti.
Osim oca, postoji li neki trener kojeg bi mogao posebno istaknuti?
– Pa teško je sada nekoga isticati, promijenio sam dosta trenera, od svih sam ponešto naučio. U juniorima sam, na primjer, radio s današnjim trenerom Goranom Sablićem, tako da mi se lakše priviknuti na njegove metode. Općenito, mi mlađi smo navikli na njegove zahtjeve i stil igre koji teži posjedu lopte i pas igri.
Sablić ti je odmah dao priliku od prve minute, ali imao si minutažu i kod Zorana Vulića…
– Istina, zahvaljujem treneru Vuliću što je vjerovao u mene. Otvorila mi se prilika na pripremama u Sloveniji, ozlijedilo se nekoliko igrača koji igraju moju poziciju, a ja sam to uspio iskoristiti i skrenuti pozornost na sebe.
Jesi postavio sebi neki cilj ove sezone?
– Volio bih se afirmirati kao igrač, da me zaobiđu ozljedu i da mi mladi nastavimo dobivati prilike. Ostalo će doći samo od sebe, mislim na golove i asistencije.
Najdraži trenutak karijere. Golovi za pobjedu protiv jakih ekipa u juniorskoj konkurenciji ili možda prvi seniorski nastup?
– Teško se odlučiti, jedan od najdražih trenutaka je pobjeda protiv Dinama 3:0 u kojoj sam zabio dva gola, te pobjeda protiv Rijeke u polufinalu Hrvatskog kupa od 4:0. Seniorski nogomet je nivo više, pa time i veći doživljaj za svakog mladog igrača. Osobno sam najzadovoljniji posljednjom utakmicom protiv Osijeka, mislim da sam, igrao jako dobro, kao i cijela momčad koja je odlično reagirala na promjenu trenera.
Na treninzima prve momčadi se ide “sto posto”, ožiljak ispod tvog oka najbolje govori o tome…
– Ha, ha, ostat će mala uspomena, dogodilo se to u žaru igre prije mjesec dana, Samac me slučajno udario laktom. Svi daju svoj maksimum na treningu pa se znaju dogoditi i nezgodni udarci.
Za kraj jedno standardno pitanje, imaš li nekog nogometnog uzora?
– Od naših igrača najviše volim Rakitićev stil igre, a od stranih Iniestu. Barcelona mi je najdraži klub pa je to i logično.