Odlazak od kuće na studij danas ne predstavlja nekakav problem kao nekad, uzevši u obzir kako je prometna povezanost sa ostatkom “Lijepe naše”, ali i susjednom državom daleko bolja od prije nekih dvadesetak godina.
Splitski studenti, kao i oni iz splitskog zaleđa sve više odlaze u Zadar, Zagreb, Mostar, Rijeku i Osijek na studij, a “izbjegavaju” Split. Razlog tome može biti odlazak od kuće, državna matura, loš rezultat prijemnog ispita i slično. Neki od njih uspiju završiti studij u roku, prolongiraju godinu-dvije-tri, ali na žalost roditelja mnogi ne završe studij i neslavno se vrate doma. Nije isključen slučaj ni prebacivanja s jednog studija na drugi, jer i sami znamo da dosta puta na naše odluke utječu i mišljenja naših bližnjih stoga odabiremo ponekad i “krivi” izbor, mada nitko nije imao zlu namjeru.
Splitski studenti koji su na studijima od Osijeka do Mostara, otkrivaju nam svoje razloge odlaska u daljnje gradove, isto tako nam pričaju kako im je i jesu li zadovoljni.
Katarina Vučić – Sveučilište u Zagrebu
– Iz Splita sam, a Zagrebu je fantastično. Veliki grad, mnoštvo zbivanja, uvijek postoji mjesto na kojem kvalitetno možeš provesti slobodno vrijeme. U Splitu nisam upisala studij prvenstveno zbog kvalitete fakulteta, ali i zbog želje da izađem iz komforne zone i iskušam život u metropoli. Upis je bio moja odluka, a roditelji su me usprkos financijskoj situaciji apsolutno podržali. Nikada im neću moći dovoljno zahvaliti za svu potporu koju su mi pružili. Život u Zagrebu je znatno skuplji nego u Splitu, a što se tiče hrane, ima pregršt izbora po menzama koje po kvaliteti variraju. Osobno nisam bila zadovoljna s menzom u Cvjetnom naselju. Po meni, hrana je tamo ispod prosječne kvalitete. Najviše novca sam trošila na hranu iz razloga što sam svaki dan kupovala voće i dodatne namirnice i što sam se pokušavala hraniti laganije/zdravije usprkos ručkovima u menzi. Ručak možete pojesti za 10 kuna, ali problem je što vas on zasiti na možda sat vremena. S tim da namirnice u tom ručku nemaju naročito nutritivnu vrijednost. Uglavnom se radi o ugljikohidratima, što je po mom mišljenju jako loše. Kad sam se tek doselila u Zagreb, zbog menze sam nabacila nekoliko kilograma, pogoršao mi se ten i osjetila sam promjenu. Jedina prednost hrane u menzi je njezina cijena. Bila bih puno zadovoljnija kada bih mogla sama pripremati svoje obroke. Što se tiče izlazaka, ima bezbroj mogućnosti i svaka od njih košta. Noćni život je izvrstan, ima bezbroj klubova i događanja. Ako ste u prilici, u Zagrebu možete kvalitetno izaći i do tri puta tjedno. Naravno, to sve košta. Ja sam izlazila uglavnom vikendom, a po mojoj računici potrebno je najmanje 100 kuna po izlasku. Živim u studentskom domu, Cvjetno je moj dom već 3 godine. Smještaj je super, mirno je i ugodno za život i imam super cimericu s kojom se zaista sve uspijevam dogovoriti. Jedina mana je nedostatak kuhinje. Bilo bi super da imamo uvjete da si nekad sami skuhamo obrok. Doma idem otprilike svaka dva mjeseca.
Ivan Matijević – Sveučilište u Osijeku
– Dolazim iz Solina, a studiram na Građevinskom fakultetu u Osijeku. Prva sam godina diplomskog studija i dobro mi je. U Osijeku je dosta drugačije nego u Splitu. Treba se naviknuti na lagodniji temperament i klimu. U Osijeku sam upisao građevinu prvenstveno jer sam se htio maknuti od doma, da malo vidim kako je samostalno živjeti, studirati, sticati nova poznanstva, prijateljstva, a i malo zbog putovanja. Kad sam rekao svojima da želim u Osijek, izvrsno su reagirali i nisu dovodili u upit moju odluku, bili su mi prava podrška. Život, hrana i piće u Osijeku nisu skupi, da se lagodnije živjeti našim standardom iz Dalmacije na baranjske cijene. Osječko-baranjska županija je, ako se ne varam jedna od jeftinijih županija u RH. Živim u jednom stanu koji i nije skup, ali sve zavisi o lokaciji. Nije svugdje ista cijena. U menzi se ne hranim, nemam tu naviku, a doma idem koliko god mogu, otprilike jednom mjesečno.
Marija Čizmić – Sveučilište u Mostaru
– Iz Zadvarja sam, a studiram u Mostaru na Filozofskom fakultetu, smjer novinarstvo i na 4. sam godini. Odlično mi je u Mostaru, mentalitet i klima su jako slični našim tako da mi nije bilo teško se uklopiti. U Splitu sam prvotno upisala studij, ali nisam bila zadovoljna, stoga sam upisala u Mostaru. Moja odluka je bila otići u Mostar, a roditelji su u početku bili skeptični i kao i većina, puni predrasuda, ali promijenili su mišljenje nakon što su vidjeli da sam sretna, opuštena i zadovoljna. Stanovi u Mostaru su jeftiniji nego kod nas, što se tiče hrane i pića u trgovinama i nema neke velike razlike. Cijene pića po klubovima i kafićima znatno su povoljnije nego u Hrvatskoj. Također, taksiji su jako povoljni i pristupačni, a Mostar nije velik grad koliko ima studenata, zato je i jeftinije korištenje usluga taksija. Do sada sam promijenila nekoliko stanova, te u globalu stanovi nisu skupi. Problem je u tome što su mnogi stanovi precijenjeni obzirom na lokaciju i još više, jako lošu opremljenost i izgradnju. Mogu se naći puno bolji i opremljeniji stanovi, ali su znatno skuplji. Ne hranim se u menzi, radije sebi spremim obrok i izbjegavam gužve koje znaju nastati u menzama. Doma idem otprilike svako 3 tjedna za vikend, a nekad i dulje ostanem, ovisi o obavezama na fakultetu.
Marko Ćošković – Sveučilište u Zadru
– Dolazim iz Podgore, manjeg mjesta pored Makarske, a studiram jednopredmetnu povijest na Sveučilištu u Zadru i trenutno sam prva godina. Zadar je lijep gradić, manja sredina koja mi izuzetno odgovara i tu se osjećam kao kod kuće. U Zadru sam upisao studij jer u Splitu ne postoji jednopredmetni studij povijesti. Studij je bio isključivo moja odluka, a moji roditelji su mi dali priliku da upišem studij, mislim da njima nije bilo važno koji je to studij. Grad je koliko je god moguće prilagođen studentima, cijenama hrane i pića sam dosta zadovoljan, neke stvari su jeftinije nego kući. Što se tiče izlazaka, moguće se odlično zabaviti, ali treba znati gdje i kako izaći. Živim u stanu, a mislim da je cijena najma čisti prosjek za hrvatsko tržište. Hranim se u menzi, hrana je skuplja nego prošlih godina i broj obroka nam je drastično smanjen, tako da nisam prilično sretan radi toga, a kući odlazim 4 do 5 puta godišnje.